Čovek se uči dok je živ, a ja se svakoga dana uverim u tačnost ove narodne poslovice. Evo, danas sam saznao nešto što mi je promaklo na časovima istorije u školi, a to je da je Benito Musolini bio – novinar! Navodno je novac za svoj list dobio od britanske obaveštajne službe MI5.
Britanska služba vrbovala je Musolinija za vreme Prvog svetskog rata, u trenutku kad je pokretao svoje novine “Popolo di Italija”, a za usluge je nedeljno dobijao novac u vrednosti današnjih 7 hiljada evra.
Musolini, poznat i kao Duče, je u tom glasilu bio glavni urednik i autor uvodnika u kojima je vrlo gorljivo zagovarao savezništvo između Italije i Velike Britanije. Britanski političari, a među njima, u to vreme posebno se isticao Vinston Čerčill, vrlo su povoljno govorili o Dučeu sve dok se italijanski fašisti nisu sasvim pridružili Hitleru.
U školi nisam mogao da propustim, pošto su mi bezbroj puta ponavljali, da je Karl Marks bio novinar. Zapravo svi koji su držali do sebe s kraja 19. i početkom 20. veka bili su ili su pokušali da budu novinari.
Novinarstvo je bilo mačo zanimanje, mogućnost da se približiš vlasti ali masama, radnicima i kapitalistima, svim stranama, …. Pokretane su razne novine, a neke su živele tek broj ili dva.
Čuveni glumac Bred Pit je takođe hteo da bude novinar. Studirao je novinarstvo, a onda je – ko zna zbog čega – napustio studije, otišao u Holivud, konobarisao i radio razne druge poslove čekajući svoju priliku kao glumac.
Danas je novinarstvo nešto drugo. Ako imate barem malo želje da budete novinar, a nemate nikakvih drugih mogućnosti, tu je internet, pa imate priliku za pravljene bloga.
Televizije su se pretvorile u “rialiti šoue”, a novine u srećke. Tako da je na ovim medijima sve manje novinarstva. Nekada su se kupovale novine ne bi li se pročitalo nešto mudro, dobila informacija više ili otvorili novi pogledi na određenu temu, ličnost ili događaj. Danas se novine kupe i prvo ogrebe folija da bi proverili da li smo dobili toster, skuter ili automobil. U novinama je sve više slika. To ne bi bilo ništa loše da su slike relevantne za tekstove. Međutim, nije tako. One se skidaju sa interneta i plasiraju u novine i često nemaju ama baš nikakve veze sa tekstom.
Najdrastičniji primer je slika gole devojke sa velikim sisama koja kaže nešto kobojagi duhovito. Na primer: “Ja bih Tadića odvela na bolje mesto nego što je Evropa!”. Ljudi se nasmeše ovakvoj vrsti humora i nastavljaju dalje da čitaju novine ne znajući da je iza ovake naizgled besmislene fotografije istraživanje vredno milione dolara. Istraživanja koje su sprovele marketinsške agencije u Americi pokazala su da se bolje prodaju novine gde je slika gole devojke od onih gde takve slike nema. Dakle, stavi golu devojku koja poziva Tadića na bolje mesto nego što je Evropa (verovatno misli na svoj krevet) i povećaćeš prodaju novina! Jednostavno!
