21. okt, 2009. - 13:43h
Stigao (i otišao) Medvedev
Tekst napisao Velimir Kostadinov u Nekategorisano
Ne znam da je iko prosljavao kao jubilej 65-ogodišnjicu nečega. Znam da se slavi 10, 20, 50, 75, 100 godina od nekog događaja, ali evo sada imamo i proslavu 65 godina od oslobođenja Beograda. Zašto nam je ona bitnija od 60-ete ili 50-ete ne pitajte mene, …
Meni je bilo interesantno što je Dimitrij Medvedev doneo automobil iz Rusije sa kojim će se voziti po Srbiji. Veće iznenađenje bi bilo jedino da je došao u novom “puntu” koji se sklapa u Kragujevcu.
Trubači vežbali danima, a onda su ih izbacili iz protokola. Verovatno je neko iz ruske ekipe rekao našima da se okane zajebancije i da prvi čovek Rusije (ili drugi, reći će neki) nema nameru da sluša 100 trubača kako sviraju kazačok. Musavi trubači su zato dan ranije odsvirali svoje i fajrontirali.
Simptomatično je da drug Medvedev nije hteo da spava u Beogradu i Srbiji. Istog dana se vratio. Moja baba bi rekla: Najbolje se spava u svom krevetu! Da je ipak hteo da spava u našem glavnom gradu siguran sam da bi Tadić i Vlada Srbije doneli uredbu da se te noći zabranjuje saobračaj u Beogradu.
Ne znam kome smo se obradovali više, Medvedevu ili kreditu koji je doneo. Ipak, kada se sve sabere i oduzme nismo loše prošli. Potrošili smo malo para, dobili (na zajam) mnogo više, svima smo stavili do znanja da su nam Rusi prijatelji, a Evropi da nas primi što pre, jer se i drugi “interesuju za nas”. Jesmo za Evropu ali nam sedenje na dve stolice najviše odgovara. Naš predsednik je dobio priliku da (gledajući mistično u daljinu) održi još jedan dubokoumni govor koji su mu pisali drugi, a on učio napamet nekoliko dana. Takođe je dobio priliku da se pokaže kako je visok u odnosu na Visokog gosta, odnosno da je viši. Fizički. Osim toga, dobili smo i spomenik Puškinu (a verujem da polovina naše dece nema pojma ko je Puškin).
Medvedev je otišao i sad, hvala Bogu, možemo da živimo normalno…
